Mnogo toga nam nedostaje u vremenu u kome živimo. Nema sumnje, siromašni smo usred izobilja i udobnosti koje nam pruža tehnika u službi stvarnih ili pretpostavljenih potreba ljudskog bića. Međutim, pokazuje se da što više imamo, više toga trebamo; ovo stvara začarani krug koga je teško prekinuti, osim ako ne postignemo ono što nam što nam je istinski potrebno.

Zbog toga kažemo: trebamo više filozofije. Kada objašnjavamo nastojanja Nove Akropole, ističemo kurseve filozofije na klasičan način. Ovde stavljamo naglasak: na klasičan način, odnosno, na onu celovitu filozofiju koja obuhvata mnogostruke aspekte života i nastoji da odgovori na sve njegove nepoznanice, ne držeći se krutih okvira na koje je danas svedena.

POSTOJI FILOZOFIJA, ALI…

Mogli bismo se zapitati: zar u današnjem vremenu ne postoji filozofija kada moramo da pribegavamo klasičnom stilu. Da, postoji, ali…

Nećemo zalaziti u detalje opsežnih univerzitetskih programa niti onih koji se predaju u srednjim školama. Postoji nastava filozofije, ali materija koja se predaje ispunjava ili ne ispunjava život onih koji je slušaju, ne toliko zbog samih programa već zbog profesora koji ih prenose. Samo oni koji gaje istinsku ljubav prema svom pozivu uspevaju da postignu da ih učenici shvate i da probude osećaj traganja i otkrivanja. Ostali stvaraju tužan mentalni haos koji završava u dobro poznatim kvalifikacijama filozofije: nepodnošljivo gomilanje reči i beskorisnih pojmova.

Ovo je teška i nepravedna optužba na račun filozofije – beskorisnost: ne služi ničem praktičnom i ne donosi novac, što bi značilo da je danas, kako bi se zaradilo za život na ovom polju, potrebno da se posvetimo nastavničkom zvanju (ne uvek drage volje), ili da imamo tu neverovatnu sreću da izdamo neku knjigu koja će biti čitana i prihvaćena.

U kakvom su stanju oni koji – naposletku – privedu kraju svoju univerzitetsku filozofsku karijeru? Nakon godina službe, u njihovom umu ključaju stotine kontradiktornih ideja raznih mislilaca iz različitih epoha, a retko ko ume da pronađe nit koja bi povezala istorijske periode i mišljenja proistekla iz njih. Današnji filozof početnik (da li može da se nazove filozofom neko ko je završio ovaj fakultet?) živi u konfuziji ili se priklanja onim učenjima koja su mu bila vešto predstavljena kao „najbolja“ ili se oseća nemoćan pred tolikim argumentima koji mu ne nude rešenje problema s kojima se svakodnevno suočava.

Stoga, ne možemo reći da filozofije uopšte nema, ali…

ALI, ŠTA JE FILOZOFIJA?

   Pitagora

Pročitali smo toliko definicija u različitim izvorima da nije jednostavno držati se samo jedne od njih. Dovoljno je da kažemo da je filozofija, iako danas može da izgleda nepristupačno i jalovo, u klasičnim periodima Istoka i Zapada nastojala da pronikne u velika pitanja o Univerzumu i Čoveku, a prvenstveno, pokušavala je dapostane način života, važna potpora Čoveku kao delu Univerzuma.

Okrenuvši se grčkoj tradiciji, nalazimo da je Pitagora skovao ovaj pojam tvrdeći da on nije mudrac (sophos), već samo onaj ko voli Mudrost, „philosophos“. Ovo je najjednostavnije i najdublje objašnjenje koje pronalazimo. Upravo ljubav prema mudrosti pokreće čoveka, otvara mu oči pred svetom, izvlači ga iz egoistične izolovanosti, donosi zdrav nemir u traganju i otkrivanju istina korisnih za njegov život. Ljubav je moćan pokretač; a kada Ljubav vodi ka mudrosti, mnoštvo unutrašnjih vrata – ranije zatvorenih i nepoznatih – sada se otvaraju.

Ne traži se „Istina“, velika i jedina istina, jer je poznato da ljudi mogu da pogreše. Ipak, svaki filozof je, svaki na svoj način, nastojao da pruži određene ključeve koji omogućavaju svim ljudima – ne samo njima – da dosegnu jedan deo, jedan aspekat istine.

Usudili bismo se reći da ovaj način shvatanja filozofije sadrži nešto bezvremeno, nešto što je vredelo vekovima i nastavlja da nas pokreće i danas, omogućavajući nam da napredujemo prema budućnosti sigurni da će uvek postojati neko ko voli duboko znanje i traga za njim s dubokim poštovanjem, postajući na taj način filozof.

ČEMU SLUŽI?

Kako nas već godinama uveravaju da filozofija ne služi ničem praktičnom i da nema nikakve veze sa stvarnim životom, nije jednostavno prihvatiti ideju njene korisnosti.

Pogledajmo, dakle, šta je to toliko cenjena stvarnost, šta je praktičnost koju nameravamo dati životu. Ko od nas u detinjstvu, mladosti, čak i u zrelosti nije postavljao pitanja, ponekad potajno, kako ne bismo pokazali slabost ili neznanje? Koliko puta su ova pitanja ostala da plutaju u prostoru nemogućeg? Koliko puta smo se mučili pitanjima o životu i smrti, bolesti i starosti? Koliko puta smo tražili odgovor o svetu i našem prisustvu u njemu? Koliko puta smo se vrteli oko ideje Boga, ponekad poričući je zbog složenosti, ponekad, ostavljajući je na životu u obliku neizrecivog osećanja?

Koliko puta smo zatrebali filozofiju da nam pomogne u sumnji i teskobi? Znamo da filozofija ne služi tome da nas pretvori u mudrace, niti da nam da ključ svih misterija univerzuma. Ali znamo da nam služi da odagnamo neke sumnju, da upotrebimo sopstveni um, služi nam ne samo za postavljanje pitanja, već i da se usudimo da uobličimo odgovore. Znamo da ne znamo, kako je lepo rekao Sokrat, ali zato nas Filozofija stavlja na put prema znanju; korak po korak, bez žurbe, bez teskobe, prihvatajući beskrajnu promenljivost stvari koje nas zaokupljaju i uživajući u  sigurnosti koju postepeno osvajamo.

Filozofija služi življenju; to je poprilično složeno umeće kojim se niko ne bavi i čini se da tehnika življenja nikom nije poznata. Jednostavno, ulazimo u život i prepuštamo instinktu da diktira pravila igre – ili ih prilagođavamo onom što je trenutno prihvaćeno. Ali, živeti je nešto drugo. To znači znati ko smo, znati da nismo jedini, da ono što nam izgleda kao bolno iskušenje i problem nije ništa drugo nego još jedna stepenica koja nas uči da upotrebimo sopstvene snage. To je intuitivno znanje odakle dolazimo i, takođe, intuicija da idemo prema drugom prostoru-vremenu, iako to nije ono koje nam je sada poznato; to je shvatanje da postoji nit povezanosti koju možemo – ako to želimo – nazvati večnošću.

Filozofija služi za davanje vrednosti Životu, umesto da se samo prepuštamo da nas on nosi. Služi da cenimo sva bića, a ne samo ljude. Služi da posmatramo nebo i zemlju, da prodremo u dubinu zemlje i u nebeske visine, služi da vidimo oko sebe, da osećamo, da razmišljamo; da budemo filozofi svesni svojih pitanja i svojih odgovora koji nisu konačni, ali jesu usmereni prema sve dubljem i dubljem shvatanju istine. Niko nam neće platiti za ovo; nećemo steći ekonomsku korist  na ovaj način, ali ćemo steći znanje kako da živimo i bićemo dovoljno nagrađeni sopstvenom unutrašnjom sigurnošću.

KOME JE POTREBNA?

Svima. Filozofija nije vlasništvo onih koji mogu dobro ili manje dobro izložiti teorije služeći se jezikom koji je teško razumljiv onima koji nisu završili određene studijske programe.

Kao način života, kao potraga za znanjem, filozofija je za svakoga; svakome je potrebna ova mogućnost da se slobodno pita o različitim aspektima bića i sveta. Traženje odgovora je način života. A ako, kada pronađemo neke osnovne odgovore usklađene s našim potrebama, možemo svakodnevno da ih primenjujemo, tim bolje. To je ono što nas sve pretvara u filozofe, a ne akademske titule koje svakako potvrđuju da smo pohađali određeni fakultet, ali ne i da smo naučili da razmišljamo i živimo.

POTREBNO NAM JE VIŠE FILOZOFIJE

Očigledno, treba nam više filozofije, ali one istinske Filozofije, toliko jednostavne i toliko duboke poput samog života. Nisu nam potrebne izveštačene komplikacije ni kritike onoga što su ovi ili oni iznosili tokom istorije. Filozofija treba da bude prirodna kao i sve što postoji; treba da bude usklađena s prirodom – ne samo prirodom kao životnom sredinom – već prirodom kao zakonima koji upravljaju svime, od Boga do mikroba.

Nadilazeći sve prolazne mode, veliki filozof Platon rekao je u svom delu Parmenid:

„Zacelo je lepa i božanstvena, znaj, revnost koja te podstiče na ova ispitivanja. Ali se napregni i, dok si još mlad, vežbaj se u onoj veštini koja se smatra za nekorisnu i koju svetina naziva brbljanjem, jer, ako tako ne radiš, izmaći će ti istina“.

Ništa novo pod suncem… Vreme koje protiče ne može da izobliči ovaj iskonski duh koji nas nadahnjuje na filozofiju i koji, kada se ispolji, jasno govori o mladosti toga duha, bez obzira koliko imali godina. Zbog tog razloga su stari Grci govorili da „Zlatna Afrodita“ – večita mladost – kuca u srcima koja se nikada ne zatvaraju pred zagonetkama Života već, naprotiv, odlučno kreću u njihovo osvajanje.

 

medjas

Autor: Delija Steinberg Guzman (Delia Steinberg Guzman).

Izvori fotografija:

4C~commonswiki | Wikimedia Commons | File:Kapitolinischer Pythagoras adjusted.jpg