Ulazimo u 2021. godinu sa zalihom novih iskustava, od kojih su mnoga nastala iz boli i nemoći usled događanja koja su van naše kontrole.
Živimo zaviseći od mera koje će preduzeti nadležni organi, ali svi možemo da vidimo kako se ne radi o stabilnim merama, jer ne možemo da predvidimo okolnosti koji ne zavise od nas i gotovo svakodnevno se menjaju.
Ovo sa sobom povlači sledeću neizbežnu posledicu: osim patnje uzrokovane dugotrajnom pandemijom i ekonomskim posledicama koje praktično pogađaju svakoga, javljaju se i brojni psihološki i mentalni poremećaji koji nas ozbiljno pogađaju. Jedan od njih, i možda najopasniji, upravo je neizvesnost.
Međutim, i pre nego što je naša takozvana „normalnost“ tako naglo izokrenuta, već su postojali brojni oblici neizvesnosti u svim fazama života, proistekli iz edukacije ili nedostatka edukacije s jedne strane, i iz odsustva jasno definisanih ciljeva kada je u pitanju smisao života, s druge strane.
Neizvesnost sada raste jer se svim već postojećim preprekama pridružuje i nesigurna budućnost koja iz dana u dan postaje mračnija i sve više preteća.
Suočeni s ovim scenarijem, moramo istaći vrednost filozofije i nekih rešenja koja ona daje, jer ako umirimo um i emocije, biće lakše podstaći i graditi budućnost uprkos svim poteškoćama. Neizvesnost nam oduzima svaku sposobnost da pronalazimo rešenja, da donosimo odluke, da se osećamo sigurnima:paralizuje i demorališe. U tom kontekstu, treba prekinuti krug, iako mnoge situacije oko nas ne mogu da se promene.
Na prvom mestu, moramo ceniti izvesnosti koje imamo, znati koje su ideje i vrednosti koje nas osnažuju i životni plan koji smo zacrtali. Počev odatle, treba probuditi zdravu kreativnost i tražiti rešenja; neće sva biti savršena, ali će nam otvoriti nove mogućnosti da pronađemo druga bolja. Treba povratiti poverenje u samoga sebe znajući – kako su dobro rekli stoici – da nam se ne može dogoditi ništa što bi bilo strano čoveku. Stoga, uvek postoje neka otvorena vrata; bez poverenja nema delovanja, a iz inercije nećemo postići ništa.
Svi možemo i moramo tražiti malo spokoja da bismo umirili teskobu i ostavili mesta za imaginaciju i ostvarive projekte. Budućnost ne završava danas, ni sutra, ni sledećih meseci i godina; svi smo deo tog lanca i u njemu moramo učestvovati sa najboljim od sebe.
Ovo je deo filozofije i izgradnje sutrašnjice: individualno i zajedničko delovanje koje služi na dobrobit svima i dopušta da kroz njega sine blistavi tračak nade. Ima ljudi koji to već rade; pridružimo im se sa potpunom sigurnošću i nova vremena biće bolja.
Autor: Delija Steinberg Guzman, uvodnik iz Godišnjaka 2021 Međunarodne organizacije Nova Akropola, uz dozvolu autora ustupljeno sajtu www.nova-akropola.rs
Izvori fotografija:
Pixabay |File: look-out-of-the-window-fog-car-2121134
Pixabay |File: hands-gba9abc3c9_640