Vjerujem da je čovjekova temeljna alternativa izbor između života i smrti. Svaki čin implicira taj izbor. Čovjek je slobodan da izabere, no ta je sloboda ograničena. Postoje mnogi povoljni i nepovoljni uvjeti koji ga skreću – njegova psihološka konstitucija, stanje specifičnog društva u kojem se rodio, njegova obitelj, učitelji i prijatelji koje susreće i izabire. Čovjekov je zadatak povećavati granicu slobode, jačati uvjete koje služe životu protiv onih koje služe smrti. Život i smrt, kako ovdje o njima govorimo, nisu biološka stanja, već stanja bića, odnosa spram svijeta. Život znači trajnu promjenu, trajno rađanje. Smrt znači prekid rasta, okoštavanje, ponavljanje. Nesretna sudbina mnogih je da oni ne izabiru. Oni nisu ni živi ni mrtvi. Život postaje teretom, pothvatom bez cilja, a zaposlenost je sredstvo za zaštitu od mučenja bivstvovanja u zemlji sjena. (…)

Samo čovjek može naći svrhu života i sredstva za ostvarenje toga cilja. On ne može naći spasonosni krajnji i apsolutni odgovor no može težiti k stupnju intenziteta, dubine i jasnoće iskustva koje će mu dati snagu da živi bez iluzija i da bude slobodan.

 

Erih From, iz knjige S onu stranu okova iluzije,  Naprijed Zagreb i Nolit Beograd, Zagreb, 1989.

Izvor slika: Interna arhiva Nove Akropole Beograd