Žalosno je da smo u našim vremenima došli do toga da je filozofija, čak i kod upućenih ljudi, postala nešto prazno i mušičavo, nešto što nema ni upotrebe ni vrednosti, ni u mišljenju, ni u svojim učincima. (…) Teška je zabluda što je prikazuju tako nepristupačnu deci, kao da je uvek namrštena, sitničava i strašna. Ko li mi ju je zamaskirao tako lažnim, bledim i avetinjskim licem? A zapravo, nema ničega što bi bilo više osvežavajuće, radosnije, razigranije, gotovo bih rekao, pustolovnije. Ona nam propoveda samo radost i stvara osećaj lepo provedenog vremena. Tugaljiv i uštogljen izgled, znak je da ona tu ne prebiva. (…)

Duša koja je u sebi skućila filozofiju trebala bi biti takvog ustrojstva zdravlja da i telo čini zdravim. Iz nje valja da isijavaju spokoj i zadovoljstvo koji bi onda oblikovali i spoljašnje ponašanje i ojačali ga dostojanstvom, delatnim i vedrim stavom i smirenim, spokojnim licem. Najizrazitiji znak mudrosti jeste postojana vedrina; jer ona je u stanju u kome je i sve ono što stoji iznad Meseca: u večitoj jasnoći i spokojstvu. (…)

Njen cilj je vrlina, koja nije, kako nadobudni učenjaci kažu, posađena na vrh okomite, robustne i nepristupačne litice. Upravo protivno tome, oni koji su joj se približili vide da se smestila u lepoj, plodnoj dolini usred cveća, odakle ima dobar pogled na sve što je oko nje. Do nje može doći onaj ako mu je poznat put: preko senovitih, travnatih, cvetnih staza, ne umarajući se preko postepenog i glatkog uspona, kao što je i sam nebeski svod. Oni koji ne streme ka ovoj vrhovnoj vrlini, koja je lepa, pobednička, puna ljubavi, jednako osećajna koliko i hrabra, ona koja je osvedočeni i nepomirljivi neprijatelj zabrinutosti, očajanja, straha i ograničenosti, i kojoj je vodič priroda, a sreća i milina saputnici; ti su se upustili u to da, zbog sopstvene slabe moći imaginacije, nametnu filozofiji tako besmislenu, tako žalosnu i svadljivu, namrgođenu, preteću i izveštačenu sliku, i izdvoje je na vrh hridine, usred šikare, da poput aveti plaši ljude. (…)

Budući da nas filozofija usmerava kroz život, i da i za detinjstvo ima svoje pouke kao i za druga razdoblja, zbog čega se onda i deca ne upućuju u nju?

„Glina je vlažna i meka: sada, požurite i formirajte krčag na brzom točku. “  [Persije]

Počinju da nas uče da živimo kad smo već skoro završili sa životom. (…)

Epikur kaže: „Nek najmlađi ne beže od filozofije, a stari nek se od nje ne umore“. (…)

To su moje pouke. Onaj koji ih izvršava više će se okoristiti nego onaj koji ih samo čita i koji za njih tek zna. (…) „Ne dao Bog“, veli neko kod Platona, „da filozofirati znači čitati mnogo knjiga i učiti se umetnostima!”

„Svojim su se načinom života, pre nego svojom učenošću, oni predali najvećoj od svih umetnosti, umeću dobroga života“.  [Ciceron]

Mišel de Montenj, odlomci iz dela „Ogledi”

Izvori fotografija:

Wikimedia Commons |File:University of Athens – Propylaea – fresco.jpg