XIV Dalaj Lama Tenzin Gjatso

Dalaj Lama na ceremoniji pri ustolicenju

Petogodišnji Tenzin Gjatso na ceremoniji ustoličenja,
22. februar 1940. godine, Lasa

Tradicija dalaj lame kao duhovnog vođe Tibeta i tibetanskog naroda potiče iz XVI veka, kada dolazi do uspona budističke škole Gelugpa („Žuta kapa“ – školu je osnovao veliki učitelj i reformator tibetanskog budizma Tsongkapa i polazi od izvornog Budinog učenja čije je osnovno načelo univerzalna samilost).

Tenzin Gjatso je još kao dvogodišnji dečak prepoznat kao tulku, utelovljenje Bude Samilosti, u pokrajini Amdo, na severoistoku Tibeta. U petnaestoj godini, 17. novembra 1950. godine, i službeno je proglašen Četrnaestim Dalaj Lamom.

Izbegavši u Indiju 1959. godine zbog kineske okupacije Tibeta, nastavio je da se nenasilno bori za svoju slobodu zbog čega je 1989. godine primio Nobelovu nagradu za mir.

Iako za sebe skromno kaže da je tek „običan budistički monah – ni više ni manje,“ velika duhovna snaga i bogato lično životno iskustvo učinili su ga autentičnim učiteljem tibetanskog naroda, ali i mnogobrojnih poklonika širom sveta. Danas njegove pouke sa podjednakim poštovanjem primaju ne samo predstavnici svih veroispovesti nego i ateisti. Čest je gost svetskih državnika i najistaknutijih naučnika. Neumorno putujući, povezuje kontinente i narode ukazujući na probleme našeg doba i mogućnosti njihovog rešavanja.

Savremeno društvo

U svojim tekstovima i predavanjima Njegova Svetost Dalaj Lama ističe kako ga susreti sa ljudima iz čitavog sveta podsećaju na suštinsku jednakost svih ljudi: bez obzira na rasnu i religijsku pripadnost, obrazovanje, materijalno i imovinsko stanje, svi želimo da budemo srećni i da ne patimo. Međutim, savremeni način života sve nas više udaljava od tog cilja. Dalaj Lama navodi dva osnovna razloga: preteranu težnju za materijalnim bogatstvima i međusobnu otuđenost. Mnogo je onih, kaže, koji nastoje da pronađu sreću u stalnom materijalnom sticanju. U svojoj zaokupljenosti gube početni san o sreći i ostaju u začaranom krugu, rastrgnuti željom za daljim sticanjem i sigurnom budućnošću. Ovakav način traganja za srećom i životnom sigurnošću često se završava mentalnom i emotivnom patnjom, pri čemu nezadovoljstvo, brige, nesigurnost, depresija i zatvorenost u sebe postaju čovekove preovlađujuće osobine.

Savremeni način života, naglašava Dalaj Lama, takođe, vodi otuđenju jer se usled sve veće materijalne nezavisnosti stvara osećaj prividne nezavisnosti članova porodice, odnosno zajednice uopšte. Kao primer otuđenja Dalaj Lama navodi: „Nekad smo u vreme žetve u pomoć pozivali rodbinu, dok danas jednostavno pozovemo nekog preduzetnika.“ Posledica toga je, kaže Dalaj Lama, svet u kome umesto osećanja zajedništva i pripadnosti, nailazimo na visok stepen osamljenosti i otuđenja koje rađa patnju i samo nas udaljava od onog početnog cilja – sreće. Ali, za razliku od elementarnih nepogoda i prirodnih pojava poput starenja i smrti na koje ne možemo uticati, negativne pojave savremenog načina života, koje nas udaljavaju od istinske sreće, moguće je ukloniti.

Ako pažljivije pogledamo, kaže Dalaj Lama, videćemo da se uzroci ovih negativnosti nalaze u zanemarivanju onog što nazivamo svojom unutrašnjom dimenzijom. „Šta time želim da kažem? Postoji tendencija stvaranja stava da nam samo ono materijalno može osigurati zadovoljstva koja tražimo. Ipak, pružena zadovoljstva biće ograničena na nivo telesnih osećaja. Ako je tačno da se mi, ljudska bića, ne razlikujemo od životinja, onda je takav stav ispravan. Međutim, budući da je naša vrsta vrlo kompleksna, naročito s obzirom na činjenicu da posedujemo misli i osećaje jednako kao što posedujemo sposobnosti imaginacije i kritike, očigledno je da naše potrebe nadilaze čistu čulnost… Problemi koji dolaze spolja, poput ratova, zločina i nasilja, kao i oni koji dolaze iznutra, poput duševne patnje, neće se rešiti sve dok zanemarujemo svoju unutrašnju dimenziju.”

Istinska sreća – unutrašnji mir

Dakle, jedini mogući put do istinske sreće leži u nama samima. Ova činjenica objašnjava paradoks da postoje ljudi koji su nezadovoljni uprkos svom materijalnom blagostanju, kao i oni koji su srećni uprkos teškim životnim okolnostima. Osnovno obeležje istinske sreće jeste unutrašnji mir, kaže Dalaj Lama, zahvaljujući kome, bez obzira na spoljašnje poteškoće, naše osećanje sreće neće biti uzdrmano.

Ono što je suštinsko za unutrašnji mir je naš stav prema spoljašnjim okolnostima. Naime, spoljašnje okolnosti ne možemo uvek promeniti ili prilagoditi sebi, ali možemo promeniti naš stav prema njima.

Velik izvor unutrašnjeg mira, a time i izvorne sreće, je naše delovanje. Dalaj Lama napominje kako u želji za posedovanjem predmeta ili uživanjem u životu nema ničeg izrazito lošeg. To je deo čovekove prirode koja želi da vidi, dodirne, poseduje. Problem, kaže Dalaj Lama, nije u materijalizmu, nego u prihvaćenoj pretpostavci da potpuno zadovoljstvo nastaje iz čulnih zadovoljstava. Važno je prepoznati da zadovoljavanje želja koje se rađaju iz čulne ugodnosti samo rađa nove želje. Takođe, otkrivamo da su ova zadovoljstva kratkotrajna i da traju sve dok se ne rodi neka nova želja ili dok se osećaji jednostavno ne istroše. Analizirajući svoje želje i nastojanja, a onda i delovanje potrebno da bi se one zadovoljile, zaključujemo da ih je nužno vrednovati i da treba razmotriti njihove posledice po nas i druge. U tom procesu spontano se, kaže Dalaj Lama, postavlja pitanje naše etičnosti. Moralno delovanje je, objašnjava, ono zbog čega se suzdržavamo da nanesemo bilo kakvu štetu tuđem doživljavanju ili očekivanju sreće. Zašto je to važno? Budući da svako naše delovanje ima univerzalnu dimenziju, a time i mogućnost uticanja na tuđu sreću, etičnost je ono što osigurava da nećemo naškoditi drugima. Etičnost omogućava istinsku sreću i nas i drugih. Nasuprot tome, ukoliko nastojimo da udovoljavamo isključivo vlastitim željama i zacrtanim životnim ciljevima bez osvrtanja na sreću onih koji nas okružuju, mi zapravo sami sebi onemogućavamo dostizanje trajne sreće. Jer „Unutrašnji mir i istinska sreća o kojoj govorim“, kaže Dalaj Lama, „uključuju brigu za druga bića i veliku osetljivost na njihovu patnju.“

Soba za ucenje

Glavna učionica Dalaj Lame u Darmsali, Indija

Da bismo ostvarili svoje etično delovanje, potrebni su nyingsaosećanje koje podrazumeva ljubaznost, blagost, velikodušnost i toplinu srca i sò pa, što se najčešće prevodi kao „strpljivost“, ali doslovno znači „sposoban odupreti se“. To je sredstvo kojim vežbamo istinsku nenasilnost. Sò pa je odlučna suzdržanost, drugim rečima, onaj ko teži strpljivoj suzdržanosti, odlučan je da ne popusti pred negativnim impulsima koji se manifestuju kao razorne emocije u obliku srdžbe, mržnje, želje za osvetom; protivi se želji za povređivanjem, pa na zlo ne uzvraća zlim. Ova strpljivost se ne sme poistovetiti sa pasivnošću, nego upravo suprotno. Onaj ko aktivno teži ka strpljivoj suzdržanosti u stanju je bolje i ispravnije da prosuđuje i pruži odgovarajući nenasilan odgovor od onoga koji se prepušta negativnim emocijama i mislima. Iz toga vidimo da se radi o nečemu suprotnom od plašljivosti koja nastaje kad zbog straha izgubimo samopouzdanje ili razboritost.

Zato, ističe Dalaj Lama, ako želimo da zaista budemo srećni, postoji samo jedan put – put vrline. Temelj vrline je moralna disciplina. Na Tibetu postoji izreka da je koračanje putem vrline teško poput vođenja magarca uzbrdo. Zadatak nije lak, jer vrlina se izgrađuje malo po malo, kao što se kuća gradi ciglu po ciglu. Dalaj Lama savetuje: „Negovanje navike brige za dobrobit drugih i provođenje nekoliko minuta svakog jutra u šetnji razmišljajući o vrednosti vođenja naših života na moralan i disciplinovan način, dobar je početak dana… Isto se može primeniti na kraju dana, kada ispitujemo koliko smo u tome bili uspešni. Takvom disciplinom učvršćujemo svoju odlučnost u nepopustljivosti prema sebi.”

Ukoliko zaista želimo da doprinesemo istinskoj sreći sebi i bićima kojima smo okruženi, moramo da istrajemo u dobrim delima. Jednostavno rečeno, najvažnije od svega je biti dobro ljudsko biće. Jer, kaže Dalaj Lama: „Znate, pozitivna dela se ne događaju sama od sebe. Da bi se ostvarila, moramo da uložimo napor. Mi moramo da uložimo napor. To ne može niko drugi umesto nas. To je odgovornost svakoga od nas.“

Molba

Napokon, odluku o sopstvenoj istinskoj sreći i njenom deljenju sa bližnjima, uvek donosimo sami. Ni bogovi, ni sudbina, ni bilo ko od ljudi ne mogu nas na to primorati. Postoje tek primeri velikih ljudi koji nam, poput zvezda u noći, ukazuju na put. Zato Dalaj Lama savetuje: „Sklapajući svoje ruke, obraćam se čitaocima sa molbom da svoj život prožive što smislenije. Ukoliko možete, učinite to vezujući se za ono duhovno. Živite to iskreno i bez oklevanja, i malo-pomalo, korak po korak, bićete sposobni da promenite svoje navike i sklonosti, pa ćete manje misliti na sopstvene uskogrude ciljeve, a više na druge. Čineći to, otkrićete da zaista uživate mir i sreću.

Napustite svoju zavist, odbacite želju za pobedom i likovanjem nad drugima. Umesto toga, pokušajte da činite dobro. Budite jednostavni, otvoreni i pokušajte da budete bez predrasuda. Ne govorim to kao osoba sa posebnim moćima i sposobnostima. Nemam ih. Govorim kao ljudsko biće: ono koje, kao i vi, želi da bude srećno i da ne pati.“

medjas

Autor: Ivančica Krivdić

Izvori fotografija:

Wikimedia Commons | File: Dalai Lama boy.jpg | User: Themadchopper
Wikimedia Commons | File: Rinpoche(21)(15046941056).jpg | User: Rédacteur Tibet
Wikimedia Commons | File: Dalai Lama teaching rooom.jpg | User: FlickreviewR